Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Tko je jednom posjetio Tursku, sigurna sam da joj se želi vratiti. Ja se vraćam u ljeto 2020. koje je bilo sve samo ne normalno i jednostavno za putovanja.
O općenitim informacijama vezanim uz Tursku pisala sam u prethodnom blogu, kao i o Istanbulu. Budući da je Turska u ljeto 2020. bila otvorena za turiste bez bilo kakvih restrikcija vezanih uz pandemiju, a i Turkish Airlines imao je akciju avionskih karata iz Zagreba do Istanbula za 99 eura, nisam predugo razmišljala i počela planirati naše putovanje.
U Istanbulu se nismo zadržavali predugo jer smo ga već posjetili u nekoliko navrata. Rentali samo automobil i zaputili se na jug zemlje. Cijena rent-a-cara za 6 dana sa svim cestarinama i osiguranjem (bez goriva) bila je oko 250 eura plus gorivo (litra benzina= 6kn).
Puno sam čitala da je vožnja automobila kroz Tursku stresni dio, no mi nismo stekli takav dojam. Istanbul je sam po sebi ogroman, pa je i logično da su neki dijelovi grada zakrčeni, pritom mislim na rubne dijelove grada, ali sve u svemu, isplati se unajmiti auto jer se više toga može obići.
Iz Istanbula smo krenuli u Izmir u jutarnjim satima. Put je trajao oko 6 sati, a udaljenost je 500km. Cijelim je putem autocesta koja je široka i pregledna pa je sve teklo glatko.
BURSA
Prvo stajanje nam je bilo u Bursi, nekadašnjoj prijestolnici Osmanskog Carstva. Grad slovi kao poznato kulturno središte, a zbog puno zelenila, parkova i vrtova grad je danas poznat i kao „Yeşil Bursa“ ili „Zelena Bursa“. Bursa je bio moj prvi turski grad, a da nije Istanbul. Po prvi puta imala sam prilike osjetiti „pravu“, „domaću“ Tursku. Ovdje jako malen broj ljudi govori engleski, puno je manje turista i stranaca, sretali smo samo lokalno stanovništvo, a cijene su niže nego što su u Istanbulu. Cijelo staro središte grada zapravo je ogromna tržnica kojoj nema kraja i vrlo se lako izgubiti. Nekada davno tu je prolazio „Put svile“ pa mnogi dizajneri i modni kreatori kupuju baš ovdje tkanine za svoje kreacije na poznatoj tržnici svile „Koza Han“.
Meni je bilo izrazito zanimljivo kako nisam mogla kupiti nijednu haljinu. Budući da oni slabo znaju jezike, nakon nekoliko minuta razgovora s rukama i nogama shvatila sam da se odjeća prodaje na kile, a ne po komadima. U Bursi smo ostali nekoliko sati što je bilo dovoljno da upoznamo grad. Prošetali smo glavnim trgom, velikim bazarom, pojeli ručak u nekom usputnom lokalnom restoranu, promatrali ljude i njihov način života, a ljubav i želja za upoznavanjem te čarobne zemlje rasla je sve više. Ovaj izlet može se savršeno organizirati ako ste u Istanbulu. Put traje oko 2 sata (154km), a vjerujte, isplati se vidjeti jedan sasvim drugačiji, zapravo autohtoni turski grad koji se u mnogočemu razlikuje od turističkoga Istanbula.
IZMIR
Nakon kratkog izleta u Bursi nastavljamo put prema Izmiru. U Izmir stižemo predvečer, smještamo se u hotelu u samom središtu grada i odmah odlazimo do obale gdje se nalazi poznati „Konak Pier“ koji je djelo Gustava Eiffela, arhitekta koji je dizajnirao svjetski poznati Eiffelov toranj u Parizu. Nalazi se uz prekrasnu šetnicu koja obiluje mnogobrojnim luksuznim restoranima. Izmir sam doživjela kao jedan moderni turski grad, pogodan za život, s izlazom na Egejsko more.
EPHESUS – EFES najočuvaniji antički grad Mediterana
Smatra se da grad Efes datira iz 12 stoljeća p. n. e. Danas je ovo mjesto nezaobilazna turistička atrakcija na zapadnoj obali Turske i vrijedi je posjetiti jer je jedan od najbolje očuvanih antičkih gradova. Nalazi se 50km južnije od Izmira. U Efes smo stigli u prijepodnevnim satima pa smo željeli pojesti doručak prije no što se zaputimo u antički grad. Slično kao i u Bursi, gotovo nitko ne govori strane jezike. Zbog poteškoća u sporazumijevanju naručili smo doručak ne znajući što će stići na stol. Na naše ugodno iznenađenje domaćini su nam servirali pravi turski doručak u nekoliko sljedova, a cijena doručka za dvije osobe je iznosila samo 55 TL (50kn cca). Nakon obilnog i ukusnog doručka uputili smo se u sam antički grad. Cijena ulaznice je 100 TL. Efes je uz Kapadokiju i Pamukale must see placeu Turskoj. Da bi se sve detaljno obišlo, potrebno je i do nekoliko sati. Taj dan bio je iznimno topao, temperatura je bila preko 35 C cijeli dan, a još zamislite kamene ploče koje su isijavale toplinu. Ali, vrijedilo je.
Što je sačuvano?
Marijina crkva
Ulica Kuretes
Veliki amfiteatar: nastao u helenističko doba, u 4. stoljeću p. n. e., njegov kapacitet je dosezao brojku od 25 000 posjetitelja.
Celzijusova biblioteka – treća najveća biblioteka antičkog doba, a danas prekrasno mjesto za fotkanje.
ALAÇATI
Ovo je zasigurno najšarenije i najtoplije mjesto koje sam ikada posjetila. Alacati je mali grad u provinciji Izmir, na obali Egejskog mora. U ovom dijelu Turske u prošlosti je živio veliki broj Grka, što je ostavilo trag u arhitekturi. Na trenutke nisam bila sigurna nalazim li se trenutno u Grčkoj ili u Turskoj. Vidljiv je spoj tradicionalne grčke kulture i moderne turske arhitekture. Smjestili smo se u prekrasnoj tradicionalnoj kući s očaravajućim vrtom, terasom i bazenom te smo gotovo cijelo vrijeme sami uživali u bazenu, a domaćini su se brinuli da nam ništa ne bi nedostajalo. Poluotok Cesme poznat je kao luksuzno tursko ljetovalište pa su i cijene u skladu s time. Grad nudi na stotine vrhunskih restorana, a gastronomska je ponuda bogata. Pretežito se servira riba. Ukoliko ne volite gradske plaže, na poluotoku ima bezbroj beach clubova, a cijene se kreću od 100kn po osobi s uključenom ležaljkom, suncobranom i ručnikom. Mi smo posjetili Kafe Pi Beach Club s ulaznicom od 100kn po osobi. Na Egejskom moru ostali smo 4 dana, nakon čega je uslijedio povratak u Istanbul.
Na povratku smo zastali u Bursi u shopping centrima, a na ulazu u Istanbul nalazi se ogroman outlet koji nisam nikako htjela izostaviti (http://www.viaport.com.tr/en/).
Ovim putopisom želim vam dati jednu od ideja kako organizirati drugačije putovanje koje je sadržajno i aktivno. Ja sam pristaša upravo takvih vrsta putovanja jer u samo nekoliko dana čovjek otkrije svašta i stekne puno novih iskustava. Ovaj tip planiranja putovanja iziskuje pomno istraživanje i rad da bi sve dobro funkcioniralo jer treba paziti na mnogo detalja. Mi smo prvi puta rentali auto u Turskoj i to se pokazalo kao odlična odluka jer smo bili slobodni vremenski i mogli smo planove usput mijenjati i prilagođavati situaciji.
CIJENE
Avionske karte: 100e po osobi (Zagreb – Istanbul)
Rent-a-car: 350 e (s gorivom)
Smještaj: 50 – 100e noćenje za dvoje
Putno osiguranje: 30e za dvoje
Ostali troškovi (hrana, shopping, izleti) ovise o vama samima i vašim željama i mogućnostima.
Ovo je još jedno putovanje koje potvrđuje da putovanja ne trebaju nužno biti skupa i nedostupna svima. Devet dana Turske s doživljajima koje ćemo pamtiti cijeli život ugrubo za 500e po osobi, a vi sami procijenite je li to skupo ili nije.
Tko jednom posjeti Tursku, uvijek joj se vraća. U to sam sigurna.
Period putovanja: srpanj 2020.
Kamera: NIKON Z6
Ukoliko imate dodatnih pitanja u vezi putovanja, možete me kontaktirati, a ja ću se potruditi odgovoriti vam što detaljnije.
Sretna sam ako vam je ovaj putopis pomogao u kreiranju vašega sljedećeg putovanja.
Više sadržaja potražite na Instagram profilu.
Hvala vam na čitanju,
S ljubavlju,
Martina